28. jula je bila godišnjica smrti jednog od najtvrđih momaka kada je u pitanju svet boksa – Lenija Mklina! Čoveka čiji je život bio za filmsko platno, gde je i sam završio u Holivudu, u čuvenom filmu „Dve čađave dvocevke“.
Preminuo je rano, sa samo 49 godina, od raka debelog creva, a ovo je priča o teškom životu dečaka koji je bio nezaustavljiv kada su u pitanju pesnice.
Leni Mklin rođen je u Istočnom Londonu, u siromašnom i okrutnom okruženju posle Drugog svetskog rata. Tamo su fabrike i siromaštvo oblikovali svakodnevni život, a ljudi su se oslanjali jedni na druge u zajednici u kojoj novca nije bilo.
Leni je izgubio oca sa samo četiri godine, a potom je morao da trpi brutalno zlostavljanje od strane očuha Džima Irvina. Zlostavljanje je bilo i mentalno i fizičko, često praćeno batinama i udarcima. Sve to je u njemu budilo duboku mržnju koja je rasla kako je odrastao.
Početak borbe i rana mladost
Već sa devet godina Leni je tukao lokalne nasilnike, dokazujući svoju hrabrost i moć. Pod uticajem svog ujaka, ulazio je sve dublje u podzemni svet Londona, gde su muškarci rešavali sporove pesnicama.
Do svoje petnaeste godine već je bio poznat policiji, često upleten u sukobe i tuče, a njegova fizička snaga i izgled (188 cm i oko 127 kg mišića) davali su mu status koji je retko ko mogao da ospori.
Ulazak u svet boksa bez rukavica
Za vreme sedamdesetih godina u Londonu ovakve borbe su bile česta pojava, a Leni je imao više od 2.000 takvih okršaja (neki tvrde i preko 4.000). To je ogromna brojka, naročito za nekoga ko nije imao nikakve zaštite ili pravila.
Život kao zaštitnik i rad u podzemlju
Autobiografija, glumačka karijera i smrt
(Espreso/Telegraf/M.M./Prenela: N.J)









